U Hrvatskoj si se probila svojom genijalnom vješalicom u obliku usana i ona je zapravo postala tvoj zaštitni znak. Kako si došla na ideju?

Prvo, puno hvala na lijepim riječima! Ideja je došla u suradnji s grafičkim dizajnerom Goranom Turkovićem, zapravo je cilj bio napraviti nešto zanimljivo na zidu što bi riješilo problem moje (tadašnje) neuredne navike. I tako se pusa našla na zidu moje sobe, i ubrzo je počela putovati svijetom. U međuvremenu je nekako sama od sebe postala moj zaštitni znak, i zapravo mislim da odlično ocrtava poruku svih mojih radova.

                       

Vješalica je u međuvremenu dostupna u svim bojama, usne su se pojavile na ogrlicama, prstenju i u obliku broševa. Kako to? Usudila bih se reći da je ona tvoj najprodavaniji proizvod…

Da, ponuda se proširila zato što me sve više kupaca to tražilo. Nekima je crvena prejaka boja, neki bi ju baš htjeli imati u njihovoj najdražoj boji… Svakakvih želja ima! Mene to veseli, super mi je da mi ljudi mogu sami reći što žele i da sam u mogućnosti ostvariti njihove želje. Što se tiče usnica na ogrlicama i ostalom nakitu, one su nastale zapravo već na mojoj prvoj izložbi. Odlučila sam da ću imati malo drugačije “posjetnice”, i investirala sam u to da umjesto papirnatih podataka dijelim male puse s kojima posjetitelji mogu ići dalje. I ispalo je da je to bio super potez, naime do kraja sajma sretala sam nepoznate ljude na cesti s pusama i to mi je stvarno bio jedan od ljepših doživljaja u životu. Puno njih mi se naknadno javilo, da im je to ostalo u sjećanju, neki su mi čak i slali slike… Nekako je ispalo jako pristupačno, i opet nakon što sam vidjela da postoji potražnja – odlučila sam i njih kao nakit staviti u ponudu svojih proizvoda.

Uz vješalicu po kojoj te mnogi prepoznaju zaslužna si i za dizajn prekrasnih lustera naziva Twister te stolića Crooked i Hexagon. Što je iduće u planu?

Da, vrlo sam sretna sa svojim proizvodima; drago mi je što ljudi daju vrlo pozitivne i ohrabrujuće komentare. Zapravo su navedeni proizvodi dostupni u svim bojama, i svatko si može odabrati baš ono što im odgovara s obzirom na ostatak stana. Moji proizvodi se prilagođavaju ljudima, a ne obrnuto. Mislim da je, između ostalog, i to razlog dobrih reakcija. Svaki od njih može biti naglašen kao poseban detalj interijera, a može se i potpuno sakriti i uklopiti u okolinu. Što se tiče novih planova, ima ih previše! Nekad mi se čini da mi ideje prolaze kroz glavu brže nego što ih stignem nacrtati. U zadnje vrijeme sam se okrenula drvetu, s njim je počela Hallway kolekcija za hodnike; i sada se to nekako nastavilo. U zadnje vrijeme sve više kuham, pa mi se ideje motaju po kuhinji, čini mi se da će se upravo tamo dogoditi neki novi projekt. Planova i ideja svakako ne nedostaje, samo da se izvedba i prezentacija pripreme za javnost pa krećemo dalje…

                                      

U Hrvatskoj postoji puno odličnih produkt dizajnera, no većina njihovih ideja ostane nerealizirana. U čemu je problem? Što bi poručila mladim studentima? Kako da se probiju na tržište?

Svima bih poručila da budu hrabri i odlučni u svojim ciljevima. Mislim da nema druge varijante; nitko taj posao neće odraditi umjesto njih. Ne postoje upute što se treba napraviti, svatko mora ići svojim putem u ovoj struci. Problem je što se svi bojimo reakcija drugih ljudi, često nailazimo na neugodne komentare i to nas obeshrabri. Čini mi se da je kod nas lakše “popljuvati” nekog drugog za ono što radi, nego dati podršku. Ne znam koji je razlog tome, mislim da su ljudi nesretni. Plus, uvijek je važan onaj faktor kakva si osoba općenito. Za sebe mogu reći da sam jako nesigurna u sebe i svoje radove, u prezentaciji istih nemam puno samopouzdanja. Ali borim se s tim, i učim na svojim greškama. Kad odlučim, pregrizem, zatvorim oči i krenem glavom kroz zid. 

Tvoji radovi pojavili su se na stranicama brojnih časopisa i web izdanja. Izlagani su na poznatim sajmovima… Ima li neka objava koja te posebno razveselila? Ili sajam koji ti je ostao u posebnom sjećanju?

Joj, imam ih par kojih se rado i često sjetim. Najviše mi se zacrtao sastanak s Anom Muhar u Londonu, koja je sa mnom odradila prvi intervju i tada je izašao prvi članak o izložbi u Jutarnjem. Bila sam potpuno van sebe, zapamtila sam sve detalje tog dana. Zatim, objava lustera pod “Best Buy” sekcijom za britanski Elle Decoration Tu sam skoro pala u nesvijest kada sam nabavila svoj primjerak. Spomenula bih svakako i Wallpaper magazine, IDFX i German Wings, koji su me također uvrstili pod “Best New Product”. To mi je svaki put bilo da čitam što piše i imam najgoru tremu u životu, neki neopisivi osjećaj. Baš ono – čista sreća. I naravno, hrvatsko izdanje Elle Decorationa koji me nominirao za Mladu nadu EDIDA nagrade za 2012. godinu. Još uvijek sam presretna zbog toga. Od sajmova će mi zauvijek biti glavni moj prvi sajam – Clerkenwell Design Week. Moja najljepša iskustva s kolegama i stručnjacima iz moje struke su se dogodila upravo tamo, i to nikada neću zaboraviti.

                              

Imaš li uzore? Rad kojih kolega cijeniš?

Imam uzore, ali nisu moje struke. Ljudi koji me inspiriraju da budem bolja osoba su mi uzori. Što se tiče radova mojih kolega, imam vrlo širok spektar ljudi koje bih spomenula. Volim naći drugačije ljude, koji rade i misle drugačije od mene. Mislim da od takvih kolega najviše naučim. Svakako bih spomenula “Form Us With Love”, njih apsolutno obožavam. Imala bih sve njihove radove u stanu. Zatim  Koralie&Supakitsch", oni su hodajuća inspiracija za sve sfere života. Kada ih vidiš, zaljubiš se u njihov način života. Zadnju si mi zapravo ti otkrila – Ana Kraš. Divna je, i pojavom i radovima. Sve bih ih rado upoznala.

Postoji li neko javno mjesto na kojem bi rado vidjela svoje radove? Kao dio nekog interijera?

Hm. Zapravo jedino što sam sanjarila jest da poslažem radove (Twister lustere, Crooked stoliće i Hexagone) u jarkim bojama po šumi. Onako da bogata, zelena, prekrasna šuma vrvi s radovima u šarenim bojama. Zanima me kako bi to izgledalo.

Jednom prilikom si izjavila da bi rado živjela u Londonu. Zašto baš London?

Zato što se tamo uklopiš kako zakoračiš u grad. Tamo se nisam bojala sama proučavati nova i zanimljiva mjesta. Nekako mi se čini kao jako otvoren grad, i pun je kreativnih i dobronamjernih ljudi. Barem su takva moja iskustva. Volim tamo biti, i voljela bih tamo provesti neki duži dio svog života. Da mogu birati, tamo bih odlazila po inspiraciju. A privatno bih rado živjela na jugu Francuske, ipak sam nepopravljivi romantičar i to će mi uvijek biti negdje na umu… To su mi mjesta o kojima uvijek razmišljam kao neostvarenim željama, mislim da ću uvijek htjeti tamo putovati. Dok se to ne ostvari, sretna sam s relacijom Zagreb – Pula. Istra je moje mjesto za oporavak duše, potpuno sam ovisna o njoj.

Imaš svoju web stranicu preko koje se mogu kupiti svi tvoji proizvodi. Kako to funkcionira kod nas? Znam da većina ljudi ipak više voli vidjeti proizvod uživo prije nego se odluči za kupnju…

Ide sporo, ali napreduje. Općenito ovo nije struka i posao s kojim odmah vidiš rezultate. Sve to ide svojim tempom; ja se samo moram podsjećati da trebam imati strpljenja proći sve te faze. Zapravo najveći problem imam s time da se pročuje za webshop jer ga nemam prilike oglašavati na radiju ili televiziji, ili platiti jumbo plakate. Ali jednom kada se kupac nađe na mojim stranicama, i naruči nešto – sve ide glatko. Nisam do sada imala reklamacije niti upite da li se može prvo pogledati pa kupiti. Drago mi je da ljudi imaju povjerenja u mene jer radim sve što mogu da ga i opravdam.

                                  

( Ana Tevšić )